Incko je asimptomatski slučaj COVID-19: lično mu ništa ne fali, ali širi zarazu sedenja u kancelariji sa maskom na licu u fizičkoj izolaciji od bosanske stvarnosti

Kada djecu u Bosni pitaju šta bi htjeli da postanu kada porastu veliki, kažu: visoki predstavnik Incko. Od malena slušaju: „U babe nije došla plaća“, „U nane mala penzija“, „Amidža radi na određeno“, „Daidžinica čeka na neodređeno“, „Tetić ostao bez posla“. Ali, slušaju i priču kako „ima neki dedo Valentin koji ništa ne radi, a mjesečno dobija deset puta više nego čitava njihova ulica“. I nije bajka nego „zaozbilje“. Kako je aktuelni v.p. u mašti bosanske djece postao „junak našeg doba“?

Nije baš da Incko ništa ne radi. On dva puta godišnje prepiše svoj prethodni izvještaj za SB UN o stanju u BiH i sa inoviranim datumom ga pošalje u Njujork i poslije ga pročita na sjednici. U izvještaju se svaki put ponavlja da je stanje loše, zabrinjavajuće i opasno i da su za sve krivi Srpska, Srbi i Dodik. Onda se redovno javi ruski ambasador, podijeli prisutnima kontraizvještaj iz Banjaluke, nagovijesti veto te Inckova priča ode u vjetar.

Poslije povratka u Sarajevo dočeka ga Dodik da ga još malo izgrdi, a Bakir ga onda nahuškava: „Vidiš šta ti ovaj govori, a ti ništa iako imaš bonska ovlašćenja da ga smijeniš“. Incko odgovara da je „odluka PIK-a da prepusti domaćim snagama da same rješavaju lokalne probleme“. Toliko što se tiče Inckovog ne/rada, a što se tiče plate… Poznato je da v.p. prima mjesečno 24 hiljade evra ili oko 50 hiljada KM, plus troškovi života.

Incko je formalno zaposlen na određeno vrijeme, ali … Bilt, Vestendorp i Lajčak su stolovali u Sarajevu po dvije godine, Petrič i Ešdaun tri, odnosno četiri, i Švarc-Šiling samo jednu, dok je Incko ostao preko 20 godina. Prošle godine je proslavio tri jubileja: 20 godina visokog predstavništva u BiH, 40 polugodišnjih izvještaja za SB UN i 70 godina života. Tiho se iskrao iz Sarajeva, i sva tri jubileja diskretno proslavio porodično u Beču. I odmah nastavio: petog maja o.g. podnio je svoj po redosljedu 41. izvještaj. Istog sadržaja i sa istim ishodom. U čemu je tajna Inckove viskopredstavničke dugovječnosti, da ne kažemo beskonačnosti?

– Prije svega u tome što bi se izbor njegovog nasljednika spotakao o ruski veto u SB UN, tako da bi Incko bio razriješen, a novi v.p. nikad ne bi bio izabran. Zato u PIK-u i u SB UN svi zapadni ambasadori prećutkuju da je Incko zagazio u 11. mandat.
– Zatim, Incko u svim izvještajima za SB UN referiše o stanju u BiH kao vrlo lošem, zabrinjavajućem, čak i opasnim. Kada bi uradio obrnuto i ustanovio napredak u bilo čemu, ojačao bi argumentaciju da je suvišan i odsjekao granu na kojoj udobno sjedi.
– Dalje, Incko u SB UN podnosi izvještaje o stanju u BiH, ali ne i o rezultatima svog rada u BiH. Tako ostaje neprovjereno koliko je sam Incko činjenjem i nečinjenjem doprinio takvom stanju jer on je nadležan za sve, a odgovoran za ništa.
– Najzad, Incko ne radeći i ne griješi, i ništa konkretno mu se ne može zamjeriti sem generalne negativne pristrasnosti prema RS. Za razliku od Petriča, koji je„lobirao da Dojče telekom“ i Ešdauna, koji je„prodao poklonjenu kuću na Jablaničkom jezeru“ – on nema fleke.
– Prilikom isteka Inckovog petog mandata, čime je već iscurio dejtonski rok upotrebe institucije v.p. u BiH, EU i Rusija, kao i Srbi i Hrvati, bili su za ukidanje OHR-a. SAD su, međutim, progurale nekih pet uslova koje BiH treba prethodno da ispuni.

Posljednji uslov je da sam Incko procijeni da li je BiH zaslužila da on ode. Istom prilikom pojavio se bizaran prijedlog da u prelaznom periodu OHR bude izmješten iz Sarajeva u Beč. Kladim se da ga je u igru ubacio Incko kako bi u Bosni radio onlajn, od kuće iz Austrije. Jeste da se odlično drži, da živi uredno, ne pije, ne puši i ne izlaže se radnim naporima, ali je ipak ušao u osamdesete.

Dodik je nekolicini američkih ambasadora, koji su ga otvoreno rušili, poručivao da će ih politički nadživjeti, i pokazalo se da je bio u pravu. U ovom slučaju, međutim, nisam siguran, jer Dodik zavisi od birača, a Incko ni od koga. Srbima i Hrvatima nije po volji jer navija za Bošnjake, a i Bošnjaci su na njega ljuti što ne koristi bonska ovlašćenja. Rasporedio je nezadovoljstvo na sve tri strane, i mogu se nadati da ode iz BiH kada pođe na onaj svijet.

Koronavirus se, evo, izgleda povlači, što od ultraviolentnog zračenja ljetnog sunca, što zato što se narod okužio, ili što su se ljudi navikli da drže fizičku distancu, ali Incko nema namjeru da se povuče. Za njega nema ni vakcine ni lijeka, a ne pomaže ni karantin. Incko je asimptomatski slučaj COVID-19: lično mu ništa ne fali, ali širi zarazu sjedenja u kancelariji sa maskom na licu u fizičkoj izolaciji od bosanske stvarnosti. I kao metafora za tu realnost u kojoj je sve stalo, ni naprijed ni nazad, i protektorat ne zna šta da radi, a neće da ode.

Neko je svojevremeno rekao da će protektorat otići iz BiH dan uoči prijema BiH u EU. Ali, tada se još nije znalo da će ostati Incko kao personifikacija OHR, da će se EU zabaviti o svom jadu, da se BiH neće promijeniti i da će zbog svega toga u EU kad na vrbi rodi grožđe. Jedino rješenje je proglasiti Incka za počasnog predsjednika nemoguće države, bez ograničenja mandata i – doživotno. Da oni klinci s početka priče još znaju da sračunaju da je Incko tokom dvije decenije inkasirao oko šest miliona KM neto, i da radi na neodređeno vrijeme, raspitivali bi se za prijemni u školu za visoke predstavnike.

 

Autor; Nenad Kecmanović

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here